ljubav je pobjeda snova nad stvarnoscu...

ne morate citati citavo..glupo je..procitajte samo kraj..lakse je..sreca nije kada dobijes ono sto zelis..nego kada zelis ono sto imas..tko mi zapravo moze objasniti sto je to sreca? jer u posljednje vrijeme...gledam..slusam...nitko nije sretan..nitko nije zadovoljan sobom..rijetki se jos uvik trude zadrzati tu iluziju srece..ja kao jedna od njih..pravim se...glumim..drzim osmjeh na licu.ne spustajuci svoje stitove ni na sekundu..ali samo se pitam..sto je s time..zasto? pa imam razloga biti sretna..imam prijatelje koji me vole..obozavam provoditi vrime s njima..nasmijavaju me..imam jednog bracu..koji mi je u tjedan dana postao drazi nego sto su neki ljudi koji se duze vrime trude..i zasto onda nisam sretna...mogla bi reci da je zbog skole..jer muke mucim sa matematikom..ali lagala bi..a necu vise..dosta mi je izmisljanja..dosta mi je pravljenja..dosta mi je laganja..ne mogu vise..postaje naporno..vise ni ne znam kome sam sto rekla..koju sam pricu kome podvalila..ne mogu vise...volila bi da mogu nekome reci...ispicati sve...nekome ko ce shvatit..nekome koga je briga..nekome tko nakon 2 sek nece zaboraviti to sto si rekla i onda krenuti pricati o sebi..jer tesko mi je..stalno..biti ona koja se brine za sve..cura koja moze uljepsati svaciji dan..koliko god njezin sranje bio..bez da to spomene itijednom rijeci..zeljela bi nekoga tko ce to skuziti..samo...takvoga...je tesko naci..i dosta mi je cinjenice da mi je lik potreban za srecu..zar sam na to spala..da ne mogu biti sretna..osim ako nemam nekoga.. nekoga tko ce ti na uho saputati koliko si mu taj dan lijepa..govoriti da vjeruje u tebe..koji ce ti samo s jednim osmjehom uspijeti razvedriti dan..hahah =) nekoga tko ce te zagrliti kad ti bude hladno =)...prijatelja =) hvala... vidite..ponovo sam pocela..ni sama ne znam koliko mi to nedostaje..ali ne mogu si dopustiti da ponovo najebem..necu.. najteze je kada nekoga volis..a nemas hrabrosti pustiti da i on voli tebe.. nemam petlje..previse me strah... nemam vjere u sebi..nemam dovoljno samopouzdanja..da bi povirovala da bi si ja zbilja mogla naci nekoga takvoga..tj..da bi si ja uopce mogla naci nekoga..sad tocno znam ko ce reci glupa si..sto to govoris..ali to vam je to..jako malo samopouzdanje..desi se kada izgubite..ono sto niste znali da imate..tila bi nekoga..ko ce me voliti..imate li prijedloge? nekoga tko bi mogao podniti mene... i know i'm hard to love..but would you try anyway... glupa sam..on ne postoji..ja mislim da je mog idealnog decka..udario bus..dok je zurio prema meni..da...ponovo se pravim..navika..a jesam ja sritna..samo ne ovaj tjedan..i'm not crazy...i've just been in a bas mood for past 17 years.. i da...imam jednu ideju...citam sada knjigu..jednu..i lik je pisao pisma i ostavljao ih posvuda..pokusavajuci vidit kako ce ljudi reagirati na to..oce imalo ljubazniji postati..i tako..ja bi jednu pjesmicu..pismo..stavila negdi..ali ne bi sama =) organizirala bi akciju..po svim gradovima..tajnu blog akciju..neku lipu pismu..za sve mazohisticke ljude =) ergo tinjedere.. nesto lipo..sretno..sto ce nekome bar na 5min dignuti rasolozenje..tko je sa mnom???

hm..ljudi moji..mozda sam se zaljubila...nisam sigurna..kako zapravo mozes znati..je li to kada samo mislis na tu osobu?i vise ne smatras mogucim da razmisljas o icemu drugom..a kamoli da vodis neki donekle inteligentni razgovor...mozda...a kako bi ja to trebala znat..vise ne znam kako je to ne biti zaljubljen...uvik je netko bio tu...dobro to mozda i nije bila ljubav...nego bjeg od stvarnosti..navika...mada ne znam kako sam uspila,,,bila sma previse zauzeta time da se trudim na ne mislim na maloga..da nisam ni skuzila da sve cesce mislim na ovoga..ali ljudi..naprosto je nemoguce ici s nekim u raz 3 godine..a ona u tjedan dana shvatit...da ti se mozda on ipak malo svida...ma ne znam vise sto da radim..ne znam vise sto znam..znam jedino da ovih dana...jednostavno ga ne mogu ne gledat...ne mislit o njemu..i sve sto napravi je slatko..nije vazno koliko sranje...na znam...mozda se i zaljubljujem,..ali sto ako je ovo jos jedan bjeg...od njega...jer toliko sam puta..pokusavala smisliti...nove ljubavi..novi zivot..samo da bi se makla od njega..vise ne znam..kada je stvarno..joj..ne volim bit u ovom stanju...nije to zdravo za mene...pogotovo ne razmisljanje...jer znate kad neprestano mislite o nekomu..druge stvari se jednostavno izbrisu..tako se nekoj odredenoj osobi (koja nije ja..)moglo ovih dana desit...da u kadu ude u donjem rublju reazmisljajuci o tome kako je on danas bio sladak..(je..ful. odraslo...)moze joj se desit da se pocme smijat nasrid grada kda se siti neceg sto je on rekao...hm..i da..moze ici u ducan s namjerom da kupi crvenu farbu za kosu..i onda izade iz ducana sa smedom..jer su takve boje njegove oci...uh...ali nista se od toga meni nije desilo..jos ponasam se kao dvogodisnjakinja..a ja nisam zaljubljena u njega..i ne zelim biti s njim..samo me mozak nece slusa...i tako..moram naci nekog drugog...vracam se zidu..(hm..ovo nece nitko skuzit...zid je moj plesni partner..hm..da..i izjavila sam mu ljubav..hm..superstar..just ignore...)uglavnom..ne mislim o njemu...

Priča se da je jednom jedna djevojčica željela iznenaditi oca uručivši mu dar. No prije nego li je otac dar vidio primjetio je kako su u kući potrošene velike količine papira. Shvatio je da to ima veze s njegovom kćerkicom. Silno se naljutio i samo što se djevojčica pomolila s osmijehom u sobu otac skoči i prilijepi joj jak šamar:

“Šta si to uradila? Koliko sam ti puta rekao da neke stvari nisu za igru?!”

“Ali… oče…”, borila se sa suzama i bolom u srcu, “papir sam potrošila da zamotam u njega dar koji ti spremih kako bi te utješio nakon briga na poslu…”

Bio je poražen. No, ponos i ljutnja, bijes, nisu mu dali da joj se izvini. Te noći djevojčica mu je zaspala uplakana.

Pekla ga je savjest. Te noći otac nije mogao spavati. Razmišljao je o zlu kojemu je dozvolio da nadjača izraženu ljubav. Dočekao je jutro na stolici, očekujući kćer da je zagrli.

Vrata su se otvorila. Ušla je kćerkica s masnicom na obrazu ali ponovno sa smiješkom. Čistota njene ljubavi nije ustupila mjesto ljutnji.

“Oče, evo ti onaj poklon.”

Dok ga je otvarao savladavao ga je stid. Sve više i više. Prije nego li je odvezao i posljednju mašnu s paketa stid se polahko ponovno pretvorio u ljutnju. Otac, za razliku od maloga djeteta, dugo vremena nije dao ljubavi i nježnim osjećanjima da savladaju ponos i ljutnju.

Kada je otvorio paketić imao je šta viditi – kutijica je bila prazna. Zaboravio je na sjetu koja ga je sinoć morila i ponovno poče drugovati s bijesom.

“Pa nauči već nešto, majka mu stara! Ne može se nekome darivati prazna kutija, nisi toliko mala!”

Ponovno sva uplakana, ovaj put skoro potpuno slomljena, djevojčica kroz suze i jecaj prozbori:

“Ali oče, nije prazna. U nju sam puhnula hiljadu poljubaca.”

I, kako to već biva, djevojčica je još za svoga djetinjstva umrla. Zanimljivo, otac je zapamtio po dvjema snažnim lekcijama kojim ga je naučila.

Priča se da je od one noći svuda nosio onu “praznu” kutiju sa sobom, a prije svakoga spavanja i on bi puhnuo jedan poljubac u nju.

Da je šutnja zlato..

ja bi bio bogat..

kupio bi tebe..

i pravio bebe... 

i tako...bile smo Angie i ja na piću..bilo je super...pričale smo dosta..o njenom dragom =) mada smo spomenule i ostale stvari...spalila sam je =) mada nisam namjerno...a onda sam je i ugušila...mada nisam ja kriva..sama je....pije samo onda kad ja nešto šokantno govorim =) i tako...mislim da sam relativno sritna...ponovo...sutra se vraćam u školu,,,poludit ću...cjeli dan ja provodim buljeći  u glavu odredene osobe =) a ima tako lijepu glavu =)i da..o čemu sam pričala....joj..ludim...ne mogu spavati..netko se gore zabavlja drzeci me budnu i puneći mi glavu glupostima koje sam počela zaboravljat...uh..so phuck =) čitala sam sada neku knjigu..malo me zabavila. uglavnom lik vam je miljunaš...zgodan..i neki sex guru...a ženska je neugledna, siromašna djevica..i vidi čuda..ona dobije njega..uglavnom..sve knjige od te zenske su takve..tako da imam novi cilj u životu..ostati djevica do 30 i naći si nekog takvog miljunaša =)) mda...i tako..puna sam pametnih ideja..mda...i sto još...

 neka,neka nek se zna...

voljela sam samo ja..

a ti si se poigrao..

za tebe je ljubav šala..

neka neka nek se zna...

malo sam zbunjenija nego inače...ha..i nastup nam je u petak..ja nemam pojma...nije me ni briga...so what's the fuss.... =) i onda ponovo u utorak...e to je malo veća stvar =) nastupamo na trgu...covice tu ima ljudi ??? ali nitko mene neće vidit..ja sam mala =) da…da…da… .idem sada…učit =) da  bar nekom dam dojam da sam pametna =)

ponekad riječi nisu dovoljne...
da nekome objasniš koliko ti je stalo...
ponekad riječi nisu dovoljne...
da nekome kažeš koliko ti je žao..
ponekad riječi nisu dovoljne...
da kažeš sve što želiš...
ponekad riječi nisu dovoljne...
da u njih stanu svi tvoji snovi...nade...ljubav..
a ponekad...
riječi nisu ni potrebne...

...žao mi je što nisam prije shvatila..
a i što nisam znala...koje riječi su bile potrebne..
a što zapravo nikad nije trebalo biti rečeno..
pst..nemoj nikome reći..mislim..da te tek sad volim????
ali možda je i bolje...sto nikad nije bilo izgovoreno..
jer ono što ne znaš ne može te usrati..
a ponekad..ništa nije onakvo kakvim ti se čini...just ignore...

now is time to face the truth..

i will never be with you....

jeste li ikada razmišljali kako bi trebao izgledati vaš perfect guy..iliti perfect girl...
ja sam baš jučer i odlučila sam....
mora biti pametan,da me skuži..
mora biti blesaw...da me nasmije....
mora biti potpuno normalan... a u isto vrime...totalno lud..
mora biti potpuno drukčiji od drugih...
mora imati ogromno srce....
i oči koje će gledati sve..a vidjeti samo mene....
mora željeti sve...mora sanjati sve...
mora znati živjeti..
mora biti sanjar...s nogama dva metra iznad zemlje..
ali i mora znati...kada se spustiti nazad....
mora vjerovati u mene...i kada ne zna kako će ispasti...
mora me znati pročitati kao knjigu..
ali isto..mora i on meni biti ta knjiga...
moram mu u očima vidjeti ono što želi...
mora biti sretan..sa osmjehom...u kojemu se sakriva sunce...
mora znati što reći kada sam tužna-.-.
mora sljediti svoje snove,ali i znati da sam tu da pomognem...
ne moramo biti slični,ali isto...moramo znati jedno drugo,kao samo sebe...
ma on mora biti potpuno sve..a isto tako...uopće ništa...